Ples i život

Ispušni ventil

ovih dana se baš osjećam jako konfuzno... sretna i luda i uplašena i svašta nešto, sbe u isto vrijeme :)
što reć... još uvijek sreća prevladava, moram izdržati još nekih 3 tjedan i onda će sve biti gotovo, svim će mojim mukama napokon doći kraj :D i onda slijedi Rovinj, koji će sigurno biti jako dobar i za kojeg imam velika očekivanja :D a nakon Rovinja NEEEEEEEEEEEEEEW YOOOOOOOOOOOOOORK kako kaže moja najdraža Alicia :) Alicia, love ya :D
to će bit iskustvo kakvo nikada nisam prije doživjela sigurno :) nadam se da će proć sve ok, jedino me muči to nalaženje posla, ali valjda će se i to riješit kad dođem tamo :)

osim NY-a i Rovinja, svašta nešto mi se vrzma po glavi... credo che mi sto innamorando di qualcuno, e non deve essere sempre una cosa buona... non so, non posso definire che cosa pensi questa persona di me, e nemmeno posso definire che cosa voglio io! :S quindi e una situazione abbastanza confondevole... ma so solo che mi manca, oggi mi manca molto, anche se l'ultima volta che l'ho visto era esattamente 12 ore fa :D che no e chissache :P pero mi manca... ci sto cosi bene con lui, mi diverte un mondo, mi fa sempre ridere, e non mi sento bloccata in nessun modo quando parlo con lui :) e un senso di liberazione belissimo... spero che duri :)

tranne cio ho deciso di continuare a scrivere in italiano :P cosi almeno diminuisco la possibilita che qualcuno capira queste mie stupidagini che sto scrvendo haha forse meglio, proprio perche voglo screvere questo blog solo per me, lo scrivo per se stessa, e non mi interessa se nessuno non ci capira niente qui.

beh, non so cos'altro dire... mi manca il mio fratellino... tutti hanno fratelli, sorelle, e io qualche volta mi sento tutta sola nel mondo, sola nell'universo... e io odio essere sola, e l'unica cosa che mi fa sentire male... niente mi puo rendere piu triste che la solitudine... e percio che sto sempre a cercare qualcuno che venga a visitarmi quando le mie coinquiline se ne vanno a casa. poi spesso finisce male, ma spesso, come ieri, finisce benissimo :) ieri mi sentivno cosi bene, nelle sue braccia.. no mi sentivno sola, mi sentivo sicura, abbraciata, stretta forte forte... come un cuscino.. vorrei avere qualcuno che mi stringa cosi fortemente ogni giorno, che mi amasse, e che si preoccupasse di me, che mi volesse bene, con chi potrei davvero godermi la vita... voglio trovare quel qualcuno, perche so guanto ho da offrire, e voglio trovare qualcuno che mi offrisse alquanto...

beh per adesso mi fermo qui, non e mica che sono abituata a scrivere in italiano... alcune cose non sono ancora capace di esprimerle...

godina dana

evo, točno pa skoro godinu dana od zadnjeg javljanja :P puno previše haha ma nema veze, ionako ovo pišem za sebe :) ne znam ni što bih pisala, nije da imam neku inspiraciju, pa ovako samo povremeno serem bezveze :P

uglavnom... danas je četvrtak, i ujedno je svjetski dan plesa :) pa nije li to divno, a ja ću ga totalno proslaviti ne plešući hahah lažem, tj imam tečaj danas :P ali to vodim, pa ne računam to baš kao ples, da ja plešem radi sebe :) iako često je :P
a nakon tečaja se brzo vraćam doma i odmah idem za Umag, jer sma sutra krsna kuma :D jeeeeeeej hehe i onda u subotu je moja rođendan... (25. stoga ne želim o tome pisati jer ću se samo izdeprimirati :P) imat ću kratki ručak sa svojima i sa mojim najdražim rođakom i sa prijateljicom od rođenja :P appereantly su samo oni još u umagu, tj samo oni koji ne rade na prvi maj, jer moje druge frendice naravno rade, tako da ništa od neke veće fešte iako sam ja čak bila spremna napraviti jednu :) ali eto.... šta je tu je hehe
a onda u nedjelju... u nedjelju idem u Veronu :) veselim se više veroni nego ralogu zbog kojeg idem :P naime, ja i mama, njena frendica i njena kćer, koja je ujedno i moja frendica (znači taman smo si dvije generacije :P) idemo na koncert od Withney Houston... nije da me Withney neš posebno zanima, ali drugi dan odlazimo u Milano na puno bolji koncert :P naravno the one and only Alicia Keys :D my love hehe jedva čekam!!
Nakon toga se odmah iza koncerta vraćamo doma po noći, ja spavam u autu naravno :P i prvi mogući bus za rijeku hvatam i iz rijeke naravno idem dalje za zg, samo razmišljam da stanem u ri i vidim svog najboljeg i najdražeg Maurića :))
to ćemo još vidjet... uglavnom u utorak popodne moram nekako bit natrag da stignem na svoju novu najdražu zanimaciju - TANGO :D :D :D

hehe, evo, smijat ću se sama sebi jedno dana kad budem ovo čitala :D

24...

Eto, došao je i taj dan... moj 24. rođendan nije baš da sam oduševljena, malo mi tlo bježi pod nogama... glupi je osjećaj, probudit se jednog dana, koji je ili bi trebao biti ko i svaki drugi, ali ne, odjednom svašta nešto shvatiš... i u glavu ti dođe milijun gluposti i milijun pitanja i odgovora, koji kao da uopće ne odgovaraju na ta ista pitanja
Neznam šta bi sama sa sobom, do sad sam bila skroz optimistična i sve je bilo super, a odjednom me ta promjena tog glupog broja mori!!! Smeta me, ne mogu se koncentrirat, stalno se vraćam, na to... i onda one glupe misli tipa... imat ću 25. godina kad budem završila faks, tj. tek taj prvi stupanj tog glupog faksa... a k vragu i faks, vjerojatno se time neću nikad u životu ni bavit!! Jebala ih sve, i mene skupa s njima, ta diploma... već vidim kako se time neću bavit
Uh.. neznam šta bi drugo pametno rekla... nije da sam postala mudrija pobogu hahahahaha samo sam se počela više brinut LOL što nikako nema smisla, ali eto... treba valjda i to doć... iako neznam gdje je do sad bilo...
ništa... do daljnjega... idem se brinut LOL

Putovanja

Unholy pa pokvario si mi doživljaj sad hahahahahahahaha
baš sam mislila da nitko to više neće nikad pogledat (moj blog) i da ga mogu pisat sama za sebe :P
ali nema veze, ne smeta me, to si ipak ti

Ova godina mi je sva neka burna, puna promjena, doživljaja, putovanja, novih poznanstava...
Hm... neki dan sam se pokušala sjetit gdje sam sve bila ove godine nije bilo baš lako kako sam mislila LOL
Na početku godine se sjećam Ljubljane... očekivala sam više od tog festivala... ali ajde, nećemo se žalit :P svaki festival je dobrodošao hehe Najbolja stvar na tom festivalu je bio naš prijatelj Vin koji nas je kasnije počastio i jednim dolaskom u Zagreb samo da bi posjetio mene i Nano baš je drag

Nakon ljubljane mislim da je bio kratki izlet u Budimpeštu sa komarcima naravno
Sve je prošlo dobro (bila sam malo paranoična s obzirom na prijašnja iskustva u Budimpešti ). Upoznala sam neke nove komarce i stvorila nova prijateljstva
To je najbolji dio plesa :)) stalno upoznaješ nove ljude i skupljaš nova iskustva s novim inozemnim poznanstvima
Isplatilo bi se plesat i samo radi toga :)

Nakon Budimpešte mislim da je na red došlo Sarajevo :) Tu sam trebala nastupat, ali moj dragi partner nije mogao ić , ali ajde nećemo mu zamjerit :P ipak su ispiti bili u pitanju...
Sarajevo što se tiče kongresa nije bio niš posebno, previše kubane za moj ukus, ali bože što sam se tamo nasmijala!!! LUDI BOSANCI!!! Opet sam naravno stvorila prijateljstva koja traju i stalno me zovu da dođem u Sarajevo na vikend... ali su moji vikendi prebukirani
Najsvjetljia točka u Sarajevu je bio naravno, tko drugi nego Dado bosanac - KRALJ! Ja njega tako od milja zovem :P
S njim je svaki ples jako posebno iskustvo... svaki put kao prvi hahahahahahahah (kako ovo bolesno zvuči :))

Nakon Sarajeva je uslijedilo Laško (čini mi se)
Tu sam i JA napokon dobila priliku nastupat Moj partner je napokon uspio doć (iako je opet bio bolestan i ja sam već vidjela najgori scenarij...)
Tu je bilo više svjetlih plesnih točaka :))) Jedan od meni najdražih naravno Nemanja , pa onda opet Dado bosanac , i jedan mali bugar, s kojim sam čak plesala jednom na salsa fanti u bugarskoj :)) on je bio pravo osvježenje budući je plesao na 2 :)
Laško bi ocjenila s ocjenom 4, imali smo odličan nastup, dovoljno prostora da ga izvedemo (nije lako strpat 7 parova negdje ). Tu je bila i Andrea Stewart koja me uvijek tako lijepo i srdačno pozdravi i popriča samnom :) jako je draga.

A vidi mene što sam zaboravila!!!! pa ja ne vjerujem LOL
ZABORAVILA SAM LONDON!!!
kako mi se to moglo dogodit :P
U londonu smo ja i moja najdraža suputnica Nano bile prije Laškog :)
Oduševljena sa naravno londonom!!! sa svime vezano uz london, najviše me fascinira mix kultura, ljudi i običaja tamo, a najfascinantnija stvar je što su svi normalni iako jako različiti :))) nema seljaka, nema nadrkanih prodavačica, nema guranja pri ulaženju u metro, ni pri izlaženju istog, nema sudaranja na ulici bez isprike, nema puno stvari koje su kod nas balkanaca najnormalnija stvar :))) i to me najviše ffascinira, kako uspijevaju vodit savršen suživot, iako su svakakvi različiti kakvi jesu :)
Fascinirana sam samim gradom, predivan je, arhitektura je pre dobra, jednostavno, SVE JE TOČNO ONAKO KAKO BI TREBALO BIT :))
Fascinirana sam njihovom salsa scenom :)) Ja i Nano smo bile vrlo poželjne plesačice tamo :) kao da imaju puno više dobrih plesača nego plesačica što ga čini još savršenijim mjestom za naš život :P
Naime, ja se namjeravam tamo preselit čim završim faks :))
Ima još jedna stvar koja mi se jako sviđa u Londonu :) To je Sam (da da, dobro si to pročitala što si sama napisala hahahahahahahahaha, netko ti se jako svidio :P)
Savršen plesač za mene :)) savršen kontakt smo imali, i vjerujem da ćemo još imat :))) pozvao me k sebi... jedva čekam ić!!!! prve pare i London here I come!! :D

Sad se vraćamo na ono nakon Laškog... nakon Laškog, odmah vikend iza je bila Pula - salsa istriana :)
iskreno, bio mi je pun k putovanja... i stvarno nisam bila za ić, onda mi se malo išlo, ali je Nano bila protiv, da bi se Nano sjetila zadnji dan da bi ona ipak išla!!! e taj put sam je htjela zadavit majke mi :))))
A meni mobitel kod Jože LOL i naravno, ja saznam da bi ona išla u 3 ujutro, a svi kreću u 7, neznam tko ima mjesta, s kim bi mogla ić...
skoro sam odustala kad mi u 10 ujutro stiže poziv - Davor pita jel idem s njim za Pulu :) a ja sretna ko malo dijete hehe, spremila sam se u rekordnom roku i mi krenuli... put je bio toliko zanimljiv, zahvaljujući Davoru i Saši da čak nisam spavala (inače uvijek spavam po putu)
Dšli u Pulu, bila sam na 3 radionice, i nakon 2. vidjela koga?? JAKOVA!!! Ja mislim da u tom trenutku mojoj sreći nije bilo kraja!!! :D bila sam najsretnija plesačica na svijetu :)) a bome se i on meni obradovao :P
Jakov je po meni definitivno najbolji plesač u Hrvatskoj, ako to itko pročita možda se neće složit samnom, ali ja sam sigurna u to, i znam da će za pola godine svi dijelit moje mišljenje kad ga budu drugi put vidjeli :)
ta Pula je bila toliko neplanirana i toliko sam malo očekivala, da sam na kraju došla doma presretna! sretna ko malo dijete :) ko kad sam vidjela Jakova :P
To je bio od svih ovih putovanja (osim londona naravno) najsvjetljii izletić :) stvarno sam se jako ugodno iznenadila

Eto... ja mislim da nisam niš zaboravila :)
sad slijedi bugarska za mjesec dana... onda možda negdje u nekoj rupi London opet :P. onda Dubrovnik (jedna od najboljih frendica mi se udaje dole...), sad za uskrs idem malo u Split :) (pitate se zašto... hm... odakle je Jakov ono??? ) i na kraju kao šlag na torti dolazi Rovinj :)
ali o tome ću kad se stvarno i odvije to sve :P
do tada... će proć koji mjesec hehe

Ljubavni problemi...

naime... sjetih se ovog bloga... kao šta vidite (iako sumnjam da itko to više čita, bit će da sam dosegla njegovu prvotnu funkciju, a ta je bila da pišem za sebe) nije baš da sam redoviti pisac... ali dva puta godišnje... kad me nešto muči i kad trebam nešto izbacit iz sebe posegnem za ovom stranicom...

Naime, iako već imam 23 godine... moram priznat da sam se prvi put našla u ljubavnim "problemima". Jedan bi moj prijatelj rekao da je problem dok ga ti smatrša problemom, a kad to prestaneš raditi, on samo nestane :) Tako sam i ja odlučila da će taj "problem" nestati... Naime, po prvi put u životu sam u vezi... (da dobro ste čuli, imam 23 godine i prvi put sam u vezi) i prošlo je već tri mjeseca... i na početku mi je sve bilo super :) bilo je lijepo, zabavno, zanimljivo... hm :) moram stvarno priznat da sam uživala... prvi put u životu sam uživala s dečkom :D u tom smilslu :P uživala sma ga zvat... čut... pričat... uživala sam ručat s njim, spavat s njim... uživala sam :D sve je bilo jednostavno, nije bilo nikakvih komplikacija... on nije bio ljubomoran :D (iako ja plešem, i imao je šta za vidjet hahahahahahaha), ja nisam bila luđakinja koja svašta zahtjeva... uglavnom, bilo nam je lijepo, nitko nikome nije ništa zamjerao... on me stalno obasipao nekim poklončićima... :D ja njega s brdo pažnje... i on mene... ah, šta da kažem... stvarno nam je bilo lijepo...
a sad... sad ko da je sva čarolija nestala... ko da više ničeg nema...
Događaju mi se čudne i ružne stvari :S neznam... događa mi se to da mi ide na živce... da ga zaboravim... da mi ga se neda nazvat... da mi je dosadan... da mi zvuči patetično... svašta... svašta mi se događa u glavi :S i neznam kako je to moguće... kako je moguće da si jedan dan super s nekim i da je sve savršeno i onda se jednog dana probudiš i shvatiš da ti ta osoba ide na živce??? jesam li ja luda?? jesam li se zavaravala da mi je dobro?? jesam li željela da mi bude dobro?? jesam li stvarno htjela bit u vezi??
neznam!! ja te odgovore neznam, mislila sam da se poznajem malo bolje i da odmah znam što mi odgovara a što ne... ali izgleda da to samo prividno znam :S izgleda na koncu da stvarno ni sami sebe ne poznajemo... a to je strašno...
a on... ne mogu vam opisat koja je to dobra i draga osoba... i znam da je sad jako povrijeđen... i jako tužan... i to me jako boli jer me više boli tuđa patnja nego moja vlastita... jako sam osjetljiva... i stvarno bi mu htjela pružit neku utjehu... ali ne mogu.. neznam kako... neznam koju... on se još nada nekakvom povratku... nada se da ću mu se vratit... ali ja to ne mogu.. ne mogu protiv sebe... to je nemoguće... nikad nisam išla protiv sebe i svojih osjećaja... jako mi je drag... ali nije to ona zaljubljenost... tu mora postojati nešto više... ja ga moram željet zvat... čut... mora mi falit... ako toga nema, nema ničeg! Ako toga nema onda stvarno ništa nema smisla...
sad sama sebi zvučim patetično, a to mrzim, nisam patetik, iako imajte razumijevanja, da se meni to po prvi put dešava, da je to moj prvi prekid u životu... a inače sam slaba kad se odvajam od ljudi...

Pre živa sam... pitanje je hoću li ikad naći tako energičnu, ludu i živu osobu poput mene... mislim da je to glavni razlog... zašto nisam prije bila u vezi i zašto će ova moja veza završit... nedavno sam dobila komentar od prijateljice da nikada u životu nije srela nekog tako živog i energičnog poput mene... i da je to pozitivno jako, ali da moram nać osobu koja to može izdržat i bit u korak samnom... inače mi sve drugo dosadi... u što sam se i sama sad uvjerila... to stvarno je tako... šta reć... nadam se samo da ću jednog dana nać nekog poput mene... da me može pratit u korak i da može samnom izdržat... i da mi ne dosadi :S
Stvarno se nadam da hoću...

Bok ljudovi
Nadam se da ste mi dobro... ja sam kao po običaju super još uvijek sam presretna i još uvijek se osjećam sjajno... stvarno neznam odakle ta moja sreća dolazi, što je prouzrokuje... stvarno neznam... ali mi je drago da je tu

Neznam šta da vam kažem... Uskrs dolazi... i ja napokon idem doma!!! To je dodatni razlog moje sreće... napokon ću malo doma, vidjeti svoje drage starce (tako ja njih od milja zovem ) i vidjet svoje kumče - Lukasa, kojeg još nažalost nisam vidjela.... još sam si našla i prijevoz, tako da se neću živcirat zbog vožnje u autobusu ma sve super

Joj, moram počet učit, lagano me hvata panika... drugi semestar u mojoj glavi nije ni počeo... a to nije dobro , 01.04. moram odgovarat nekih 50 glagola kroz nekih 15 konjugacija, ako ne i više, a ja naravno nisam ni počela... mislim na nepravilne glagole, znači sve napamet - doslovno... uh uh, mislim da ću sad počet
Ništa, odoh ja učit... javit ću se opet za nekih mjesec dana - hahahaha, ma šalim se, valjda ću se javit prije... ako se dogodi neka promjena... ovako znam da sam dosadna, a kad neznam šta da pišem, sretna sam i sve je super

papa

Stari prijatelji

Evo mene opet , a prošao je samo jedan dan...
Baš sam sretna što sam se tako brzo opet sjetila svog bloga
Danas smo ja i moj partner Z imali prvi tečaj u novom semestru , bilo je dosta dobro, počela se skupljat stara ekipa... došla neka nova... i tako, sve u svemu, jako sam zadovoljna
Imali smo tek naprednu, trebala je bit i početna, ali se ekipa još nije skupila, pa mislim da ćemo od ponedjeljka počet...
Uglavnom, radili smo jednu kombinaciju koju sam ja smislila i naravno, svidjela im se, iako sam malo pretjerala, bilo je malo pre teško, morat ću malo obuzdat svoje želje, zahtjeve i prohtjeve , ali ipak mislim da ih nekad treba malo i "opteretit", tj. dat im nešto malo zahtjevnije, pa da se muče malo , jer smatram da se i tako da puno naučit... ako ti je sve lagano, onda nemaš motivacije, a ako ti je nešto teško i misliš da to nećeš uspjet tek tako, svladat, onda te to tjera dalje, da se trudiš i malo pomučiš
Barem ja to tako shvaćam, makar to isto ovisi od osobe do osobe...

u zadnje vrijeme mi se tako neke čudne stvari događaju... čudne, ali sve lijepe stvari
Vraćaju mi se neki nekadašnji dragi ljudi opet u život... nedavno mi se javio nekadašnji najbolji prijatelj, stvarno najbolji prijatelj, s kojim sam izgubila kontakt... njegovom krivicom naravno , ja sam se javljala... zvala ga, a on nikad nije imao vremena nazvat ili samo se javit na telefon!! I to je tako bilo godinu i nešto... vrijeme brzo, pre brzo prolazi... Jednog dana (jednog od mnogih) sam ga se sjetila... i suze su same krenule... jako mi je nedostajao... i tad sam odlučila da neću plakat i da ću ga izbrisat iz glave, iz mobitela, iz srca... naravno, nisam ga izbrisala iz mobitela , a još manje iz ostalih mjesta , ono iz mobitela je trebalo bit najjednostavnije, a nisam mogla ni to napravit... uglavnom, taj dan je prošao, ja sam se oraspoložila i nastavila kročiti svojim putem... prošlo je od tada negdje dva tjedna kad sam odjednom čula svoju stru nokiju u kojoj imam VIP broj i koju uopće ne nosim sa sobom, jer jedina osoba zbog koje sam imala taj mobitel s tim brojem je bio ON... i pogledam u taj mobitel, sva u čudu i piše da zove ON... ja brišem oči i ne vjerujem , gledam ponovno i odlučim se javiti... javim se i sva zbunjena odgovaram da sam to ja i da znam tko je, znači uspjela sam čak dva puta ponoviti DA , za ostalu nekakvu komunikaciju nisam bila sposobna, ipak je to bio pre velik šok za mene... nakon njegovog monologa od nekih 5 minuta sam uspjela reći neke novosti u svom životu... ali to je bilo tako teško... gdje smo stali, gdje je on zastao u mom životu... šta smo zadnje pričali, šta on zadnje zna o meni... nisam znala odgovor na ta pitanja... pa nisam znala ni što da mu pričam da je novo u mom životu... kako je teško kad čovjek jednom izgubi komunikaciju... poznaješ tu osobu i znaš o njoj jako puno, ali opet... kao da neznaš ništa, kao da moraš sve ispočetka i da je nikad nisi ni upoznao... na sreću, to nije skroz tako, ili je tako samo u prvih par razgovora... onda se stare stvari koje znaš o toj osobi počinju vraćati
Nakon 5, 6 razgovora je sve već bilo skoro kao nekad... bilo bi sve kao nekad da ga mogu vidjeti... ali ne mogu, ja sam u Zagrebu, on je u Rijeci.., tko zna kad ću ga vidjeti... ali dobro, ja sam stvarno sretna jer se jedna od meni najvažnijih osoba u životu vratila u moj život, i moram priznat da je to predivan osjećaj znat da opet imaš nekog koga uvijek možeš nazvat i tko će te razumijeti 100 posto jer te poznaje bolje nego ti sebe sama...

Ali nije to jedina osoba koja se vratila u moj život ... ima tu još jedan prijatelj s kojim sam bila jako dobra, ali to davno prije kad smo stvarno bili djeca, u osnovnoj školi Neću nikad zaboravit razgovore od minimalno 3 sata koje smo vodili , da mi je znat samo šta smo toliko imali za pričati i to svaki dan skoro
S njim sam jednostavno izgubila kontakt nakon srednje, on je stalno mijenjao brojeve, i tako i izgubio moj broj, a i ja njegov... i onda smo se slučajno našli preko facebooka , našoj sreći nije bilo kraja
Pisali smo si pisma preko tog facebooka koja su bila duga oko metar , ma šalim se, nije bio metar, ali pola metra je bilo
Onda su počeli opet višesatni razgovori... koji naravno i dalje traju
Tek sad shvaćam kako je lijepo ponovo čut neke ljude, kako je lijepo saznati što ima novog kod njih... koliko je ljudi prošlo kroz moj život kad bi sve te ljude ponovno vidjela... toliko dobrih ljudi, toliko dobrih iskustava nekad mi bude malo žao kad se sjetim nekih ljudi i znam da ih neću više nikad vidjeti... ali šta ćeš, to je život, to ne možemo promijeniti... nadam se samo da sam i ja njima ostala u lijepom sjećanju kao i oni meni i da tu i tamo kažu u sebi: tko zna di je sada ona luđakinja od Mirne i tko zna šta radi

joj... neznam ni šta sam zadnji put pisala... ni kad sam zadnji put pisala... čovjek ne bi vjerovao!! Svaki dan sam na internetu i svaki dan imam još 5 do 10 min, ali svejedno ne pišem ovaj blog... a zašto?? Sad ćete se smijat jer se ne sjetim!!! I bude mi žao... nekako mi je lijepo čitat svoje stare postove, vidjet kako sam pisala, o čemu sam pisala, kako sam bila raspoložena, šta me mučilo, ili šta me veselilo (to je kod mene ipak bilo češće ) I još važnije, predivno mi je čitat vaše komentare...
Pa eto, nadam se da nisam izgubila sve svoje čitatelje

A sad novosti... šta ima novog... pa svašta, neznam više ni ja... e da, u četvrtak mi počinje nova "sezona" tečaja, počinje mi nova početnička grupa jedva čekam da upoznam svoje nove učenike
Ovi "stari", grupa koja postoji već 3 mjeseca, su odlični!!! Tako lijepo napreduju i sve love i žele plesat i to mi je tako super, daju mi jako puno poticaja i elana... ma odlični su, nemam šta drugo reć
Ima još jedna novost u vezi tečaja, više ga neću sama vodit, dobila sam pomoćnika , jednog jako dobrog plesača uglavnom. I tako sam sretna

Ovaj vikend mi je bio jedan od najluđih u životu... došli su mi u posjet rođak i još tri njegova prijatelja iz Splita Došli su u petak, pa smo naravno išli van... pa smo cijelu subotu lutali po gradu... uglavnom super nam je bilo dečki su predivni i ovom prilikom im šaljem veeeeeeeeeeeeliku
U subotu smo i bili na jednom rođendanu od neke moje prijateljice i moram priznat da se duuuuuuuuuugo nisam tako dobro provela iako je meni to bila poprilično nepoznata ekipa, poznavala sam samo neke ljude, moram priznat da su me skroz prihvatili i da se dugo nisam u novom društvu osjećala tako dobro kao i s njima
Čak sam drugi dan od slavljenice dobila komentar da me svi vole i da žele malo češće ić samnom van i tako se ja osjećam voljenom... to je tako dobar osjećaj...

Neznam šta mi je u zadnje vrijeme... osjećam se stvarno super, sretnom, voljenom, kao da je sve savršeno... kao da živim savršen život... možda ga i živim.. neznam možda je ovakav život stvarno savršen život za mene... imam sve šta mi treba, naravno ne sve šta želim, čovjek valjda nikad ne može imati sve što želi... ali stvarno imam sve šta mi treba i sve šta me ispunjava, šta ispunjava moj život... osjećam se stvarno ispunjenom... po prvi put u životu stvarno imam osjećaj da je dobro šta sam na ovoj planeti zemlji jer imam svoju svrhu koju ispunjavam, a i ona ispunjava mene, pa je to tako dobitna kombinacija Ne mogu vam baš objasnit tu ispunjenost... ali se nadam da se svi tako osjećate ili da ćete se vrlo brzo tako osjećati želim da podijelite taj osjećaj samnom...

Neznam više šta da vam pišem počela sam filozofirat, to nije dobro ali stvarno sam htjela podijelit taj osjećaj s vama...
Sad idem... do neznam kada... tko to zna... nadam se da neće opet bit par mjeseci

Pa pa

Propast mog bloga

Evo... nakon toliko vremena... sjetila sam se da ovaj blog još uvijek postoji i da bih mu se mogla bar malo posvetit... i eto, odlučila sam napisat par redova
Svašta se događalo u mom životu u zadnje vrijeme... zadnje javljanje je bilo iz Umaga, bila sam doma preko ljeta, i radila sam malo da, da, i zaradila sam si nešto para, koje sam naravno sve odmah potrošila na šta drugo nego na - putovanja
Dakle, prvo sam u 9. mjesecu išla u Beograd, na njihov prvi salsa kongres Bilo je super, bilo je odlično, ekipa je tamo pre dobra, svi su jako otvoreni i pristupačni, uglavnom, bilo je predivno.

Onda sam nakon Beograda došla u Zagreb, da bi već nakon dva dana išla na vjenčanje moje drage prijateljice Kristine koja će danas ili sutra rodit!!! Joj jedva čekam da to moje kumče dođe

Nakon toga sam se vratila u Zagreb i već nakon par dana otišla sam u Ljubljanu, opet naravno radi salse tamo sam isto bila na festivalu koji je bio jako dobar, bilo je jako puno dobrih svjetskih instruktora i mislim da sam tamo jako puno naučila to je bilo zadnje putovanje u tom bloku, ali sam zaboravila napomenut da sam prije Beograda bila u Splitu Naravno da ne može proć jedo ljeto a da ja ne odem malo u Split kod svojih.

Onda je naravno počeo faks i vratila sam se u neku rutinu i neku normalu... Osim što sam sad u novom stanu, s novom cimericom ima još svakakvih promjena u mom životu.

Prva je ta da sam promijenila studijsku grupu, ne studiram više njemački, nego talijanski, a na mađarskom sam naravno ostala i sad mi je super, totalno mi je dobro na talijanskom, sve skoro znam, nešto malo naučim i super

Druga promjena je da sam dobila svoj tečaj koji vodim vodim svoj tečaj salse koji mi je prepustio moj bivši učitelj... tako da mi se i ta žeja ostvarila, jako sam sretna i super se osjećam i volim to radit i baš me ispunjava Danas popodne baš imam sat...


To su sve promijene kojih sam se mogla sad sjetit
Izgubila sam malo feeling kako se piše blog... pa ću stoga nastavit drugi put kad budem malo više inspirirana... ovo je bilo sam kratko javljanje

pusa svima...

...

eto mene malo , znam, znam, nije me ilo dugo, a i to šta me bilo je bilo skroz usput... e, pa sad obećajem da ću bit malo aktivnija
Napokon je frka gotova, prošlo je sve, Rovinj - salsa fest, zatim vjenčanje od rođaka u splitu, zatim prijemni ispit (da da , išla sam opet na prijamni...), još sutra da prođu upisi i gotovoooooooooooooooooooo!!! Sad ću ja to postepeno pokušat objasnit, mislim sve šta mi se događalo u zadnjih mjesec dana...

Dakle, prvo: Rovinj
Moj prvi salsa festival i mislim najintenzivniji salsa doživljaj do sada
Mislim da vam nikako ne mogu opisat kako mi je bilo dobrooooooooo
Pokušat ću dat kratak pregled svega što sam doživjela, iako je to jako teško jer je bilo previše doživljaja u pre kratkom vremenu... Naime, ja i Ru smo već u utorak (22.06) pokupile stvari i krenule u moj rodni gradić - Umag, da se malo okupamo prije nego šta odemo u Rovinj (jer smo bile svijesne da tamo od salse nećemo stić previše vremena provest na moru ). Tako smo stigle kod mene, malo se odmorile i naravno otišle na more , bilo mi je super, osim šta sam se roštiljala cijeli dan samo na jednoj strani pa sam malo izgorila , ali dobro, ništa strašno.
Već smo drugo jutro rano otišle za Rovinj... stigle smo tamo relativno rano, tako da smo još malo morale čekat apartman, ali brzo je to prošlo u dobrom, ali malo zaposlenom društvu Los mamberosa, koji je ujedno i organizator festivala, svaka čast mamberosi!
Oko podne smo napokon ušli u svoj apartmančić u kojem smo bili nas četvero, no tada dečki još nisu bili stigli
Ja i Ru smo odlučile iskoristiti dan i otići malo na more, no, razočarane rovinjskim plažama, nismo se nešto dugo zadržale...
taj dan smo iskoristili za upoznavanje sa svima koji su zajedno s nama volontirali, sa svim ostalim potrebnim informacijama, sa lokacijama gdje se sve to održavalo...
Navečer su napokon stigli dečki i onda smo svi skupa malo tulumarili
Drugi dan navečer, četvrtak, je bio prvi, početni party, na kojem je bilo i kratko predstavljanje instruktora, koji su bili, vjerujte mi, stvarno vrhunski,, za njih imam stvarno samo pohvale...
Sljedećeg dana su počele radionice, ja sam radila sva tri dana na radionicama u hotelu edenu i što je najbolje od svega bila sam domaćin uvijek istim instruktorima (osim zadnjega dana kad sam bila još i Super Mariju), tj. super, zabavnom i simpatičnom paru - U tribe, iz Pariza
Dosta sam se vezala za njih, bilo su jako dragi i simpatični
I tako je dan po dan, svakog dana su se održavale radionice i navečer su bili partyji, došla i nedjelja, tj. zadnji dan. Prije zadnjeg dana dat ću samo kratak osvrt na party u petak, na središnjem trgu u Rovinju, uz živu glazbu svima poznatog Cubisma, gdje su organizatori napravili podij nasred trga, tj. postavili su nekakav drveni pod da bi se moglo plesat - opet, svaka čast! Ljudi su bili jednostavno oduševljeni, i svi koji su bili u prolazu i samo se šetali tim predivnim gradićem, nisu mogli a da se ne zaustave na kratko, zagledaju u sve te parove koji plešu i čak se i sami počnu kretat, vjerujte mi - totalna zaraza! Čak sam srela jednog poznanika koji se ne bavi plesom i rekao je da takvo nešto nije u životu doživio i da će vječno pamtit sliku rovinja u kojoj cijeli trg pleše, i da se tako nešto ne događa često
Subotnji gala party je bio ok, ali mislim da nije mogao nadmašiti sliku trga, ipak bio je popraćen show nastupima već dobro poznatih instruktora i bio je kvalitetan iz jednostavnog razloga, što su bila dva podija sa različitom glazbom, jedan je bio cubanski, a drugi portoricanski, pa je svatko mogao izabrat ono što mu najbolje odgovara...
No, ništa od toga nije moglo nadmašiti nedjeljni pool party vjerujte mi, o takvom partyju većina samo sanja i ne može ni zamisliti da se takvo nešto zapravo može i dogoditi! Zamislite da ste negje uz more, vruće je, ali imate vodu tik do sebe i stalno ste mokri, pogled vam seže na neprekidno more, a odmah tik do vas stoji bazen kao stvoren za zezanciju... s druge strane bazena su ležaljke na koje se možete izvalit, uz vas stoji vaš omiljeni koktelčić (ako imate toliko para da si ga priuštite, ali u principu kad ste tamo, onda vam ni ne treba)... između bazena i ležaljki je neki kameni pod, taman veličine za plesni podij, i ispred njega naravno DJ koji pušta odličnu salsu, sporu naravno, prilagođenu podiju... i pun podij ljudi koji oduševljeno, a opet, tako nježno plešu
Bilo je tu još puno puno zabave, napomenut ću samo kolektivnu ruedu u okruglom bazenu, složili su parove u tri reda, odnosno tri kruga u tom bazenu luđu ruedu nisam nikad plesala
Bilo je tu i kolektivnog plesanja bachate u bazenu, bilo je i bachate na koljenima, bilo je i borbe: dečki - cure, bilo je i linijskog plesanja, nešto kao line dance, samo u salsa verziji , ma bilo je tu previše toga da bi vam ja sad stigla sve ispričat... mogu samo reć - pun pogodak!
Svi koji su bili na pool party definitivno će ga pamtit cijeli život...
Mislim jedino da je doživljaj malo pokvario party nakon pool partyja, mislim da je to bilo previše i pola ljudi se nije pojavilo, jer su svi bili pre iscrpljeni, i mislim da je pool party trebao trajat koliko traje i nakon toga, idite doma ljudi! Pa tko ima više snage plesat!!! Ja stvarno nisam imala a ako ja nisam imala više snage, onda znate koliko je sati

uh, ovaj opis Rovinja me skroz iscrpio... sad stvarno nemam snage više pisat, šta se dalje zbivalo u mom životu, saznat ćete uskoro